среда, 13. фебруар 2019.

Gone with the Wind (1939)

https://www.imdb.com/title/tt0031381/?ref_=nv_sr_1



Žanr:  Drama, History, Romance, War


Režiser: Victor Fleming


Glumci: Clark Gable, Vivien Leigh, Thomas Mitchell...


Sinopsis: Manipulativna žena i nestašan muškarac  vode turbulentnu romansu tokom Američkog građanskog rata.






Analiza:  


Dugo sam odlagao ovaj film iy više razloga. Prvi je što je nenormalno dugačak, čak štaviše mislim da nisam pogledao ništa duže od ovog. I jednostavno nisam imao vremena kad da ga pogledam od obaveza. A drugi je što nisam baš neki preterani fan romantičnih filmova, jer mi je jednostavno ne leže (sem Kazablanke hehe). Šta bi rekao o ovom kultnom klasiku. Moram napomenuti, da nisam pročitao istoimeni roman, pa neću moći reći, da li mu je film dosledan. Gledao sam obojenu verziju filma, jer crno-belu nisam mogao naći. 


Vreme deševanja je Američki građanski rat, što mi godi, jer mi je jako zanimljiv za proučavanje.  E sad, nemojte me pogrešno razumeti, nikako nisam ljubitelj tog njihovog "patriotizma". No dobro, da se vratimo na film. Priča prati mladu spletkarošicu Skarlet i njenu nedostižnu ljubav Ešlija. Čak je i  Ona bi želela, ali jednostavno ne može da budem snjim, jer je zaručen gospođom Melani, koja predstavlja suštu suprotnost Skarlet. Čak  i Ešli ima oseća isto prema njoj, ali smatra jednsotavno da to nemoguće. Dok je Melani, topla i brižna osoba, uvek tu da pomogne, Skarlet je hladna i lukava, spremna da na sve i svašta. Film je "pomalo" i morbidan, jer su svi manje više  rodbinski povezani.


Na početku je več odma jasno, da će biti rata. E sad dok su "gospoda" čavrljala, dolazi  jedan baja zvani Ret Batler, koji govori kako nije pametno ulaziti u rat, jer nisu dovoljno opremljeni kao severnjaci. Ali ne, glupa stoka misli da Ret podržava severnjake, jer je čova maksimalno objektivan, i misli samo na dobobit zemlje. Niđe veze. Klark Gebl, jednostavno pleni svaku scenu njegovom harizmatičnom pojavom. Njegova harizma je jedino merljiva sa harizmom Hemfrija Bogarta, ali o njemu nekom drugom prilikom.


Masa ga jednostavno želi,da bi dokazala neki svoj patriotizam, dok normalan ne bi ni pomislio na rat. Kad vide do čega je dovela ta njihova brzopletost, posle se kaju. E pa prijatelju, nemoj da pljuješ pa ližeš. Ne ide. Ćuti i trpi, sad kad si usrao motiku. Ono što je fenomenalno urađeno u filmu, to je ta patnja, čemer i jad tokom rata. Film iako svojim trajanjem ima svoje svetle trenutke, uglavnom je melanholičan i turoban.


Skarlet  prolazi kroz more brakova, ali je i dalje zaljujebljena u Ešlija. E sad zašto je to tako. Glupo je odbacivati stvarnu sreću, zbog lažne sreće, koja te ne samo što neće usrećiti, nego će te i unesrećiti. Ali, ljudi su ljudi, i što bi oni jednostavno, kad mogu da ga zakomplikuju. Skarlet igra jako lukavu i prepredenu igru sa svima, ali joj to ne polaza za rukom, jedino sa Retom, koji je, iako do ušiju opčinjen i zaljubljen  njome, nije toliko glupav da naseda na njene priče. Ipak bi pre rekao , da se se sličnosti privlače, nego suprotnosti. Možda je u detinjstvu tako, ali u braku je svaka različitost, novi povod za svađu.


Ima jedna stvar, koju Skarlet voli više od bilo čega na svetu, a to je Tara. Jedino se za nju bori do kraja, jer smatra da ne postoji ništa vrednije od nje. U suštini i upravu je, sve ode i prođe, ali zemlja ostane za vek i vekova. Kraj je preodličan, jer razbija melanholiju, i puni film velikom količinom pozitivne energije. U kojoj god da smo situaciji, izvući ćemo se i naći ćemo rešenje za naše probleme, jer ništa nije nemoguće, ako samo malo dobro potrudimo.


Likovi su najbolja stvar ovog filma. Iako ih ima puno, svi su perfektni. Vivijen Li je maestralno odglumila Skarlet sa ti njenim facijalnim ekspresijama. Glavna zvezda filma je Klark Gebl, koji kao što sam već rekao, pleni svojom harizmatičnom pojavom. Izdvojio bi još fantastičnu Oliviju de Hevilend. Pejzaži su prelepo snimljeni. Film,iako dugačak, lagan je za gledanje i vreme brzo prođe uz njega.


Drago mi je što sam odvojio svoje slobodno vreme za njega. Sad razumem zašto je osvojio 10 oskara i rekordni profit, koji je drzao punih sedamdeset godina do izlaska Avatara. Definitivno je jedan od filmova, koji su obavezni za gledanje. Da nisam gledao Kazablanku, rekao bi da je ovo najbolji romantični film koji sam ikada gledao. Uživajte.





















Konačna ocena: 9/10




Нема коментара:

Постави коментар